Na 7. sastanku platforme Novi naručitelji HR nastavljeno je s prezentacijama članica o njihovu radu i sredini u kojoj djeluju s obzirom na potencijale za razvoj projekata prema modelu Novih naručitelja.
Tanja Špoljar (AK galerija, Koprivnica) predstavila je projekte AK udruge koja vodi umjetničke ateliere i AK galeriju u kompleksu bivše koprivničke vojarne, prostora čiji se dijelovi povremeno prenamjenjuju no za koji ne postoji definiran plan budućeg uređenja. Trenutno u kompleksu djeluje nekoliko udruga, tu je jedan vrtić, prostori Sveučilišta Sjever i brojna skladišta. AK udruga od 2015. provodi rezidencijalni program Kompleksi: (su)život ljudi i prostora, kojim žele podići svijest o vrijednosti ove arhitektonske baštine i aktivirati ju kao mjesto javnog, društveno-kulturnog života. U okviru projekta Međuprostor u međuvremenu 2021. godine arhitekti, umjetnici, članovi udruge i posjetitelji galerije zajedno su osmislili idejni projekt preuređenja AK galerije, koji međutim nije zaživio jer je objekt pred rušenjem. I drugi su projekti udruge realizirani uz participaciju lokalne zajednice i/ili drugih korisnika kompleksa te je u tome prepoznat potencijal za razvoj projekta prema modelu Novih naručitelja. Grupa naručitelja se može generirati između korisnika prostora ili šire zajednice, građana Koprivnice, putem javnog poziva za narudžbu koja će se ticati ovog kompleksa i/ili će se u njemu realizirati.
Danijela Ljubičić-Mitrović (Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod) istaknula je brojne udruge koje djeluju u gradu i provode kulturno-umjetničke programe u javnom prostoru, te u njima prepoznaje moguće aktere projekta prema modelu Novih naručitelja. Muzej Brodskog Posavlja u lokalnoj zajednici djeluje kroz izložbene i edukativne programe – edukativni su programi većim dijelom namijenjeni predškolskom i školskom uzrastu i kroz njih muzej osvještava važnost baštine i ulogu muzeja. U sklopu jedne suradnje sa školama učenici su izradili skulpture i objekte kojima su markirali put od muzeja do galerije Ružić kako bi osvijestili postojanje tih institucija u gradu dok su istovremeno promišljali vanjski prostor i njegovo oblikovanje. U programu Otvaranje pogleda, kojeg Muzej ove godine organizira po četvrti puta, povezuju se s umjetnicima i studentima umjetničkih akademija. Muzej može biti posrednik između platforme Novih naručitelja i spomenutih udruga koje imaju iskustva i interes za produkciju umjetničkih sadržaja u javnom prostoru te bi ih bilo dobro upoznati s modelom Novih naručitelja i pozvati ih na suradnju.
Srđana Cvijetić (Art Radionica Lazareti, Dubrovnik) napomenula je kako su ARL nastali upravo kao umjetnička inicijativa s ishodištem u javnom prostoru te su kroz umjetničke radove i intervencije pratili razvoj i degradaciju, odnosno nestanak javnog prostora u Dubrovniku. Dva projekta smatra zanimljivima u kontekstu Novih naručitelja: prostor Pustijerne jedan je od rijetkih prostora u gradskoj jezgri koji još nije podlegao turističkoj eksploataciji – prostor je bio zatrpan više od 300 godina, od 1667. do 1979. godine, a do danas su u njemu sačuvane i vidljive strukture povijesnih ulica i palača. ARL je kroz prostor organizirao vodstvo za lokalno stanovništvo i pokretao javnu raspravu o njegovu uređenju koja se može nastaviti kroz model Novih naručitelja. U izložbi Sakupljač iz 2020. pozvali su lokalno stanovništvo da donesu predmete koji ih vežu uz prostor grada – odazvalo se 200-tinjak građana koji su sami postavljali predmete u prostoru koji je spontano prerastao u mjesto okupljanja i druženja. Zaključeno je da se prema modelu Novih naručitelja može raditi umjetničko-urbanistička intervencija u zaštićenom prostoru Pustijerne (u konzultaciji s konzervatorima ), ili pak po modelu izložbe Sakupljač uspostaviti neformalni etnografsko-zavičajni muzej, koji stalno nastaje, ali uz to ima puno drugih funkcija.
Branka Cvjetičanin (Polygon, Zagreb- Rijeka) predstavila je program udruge u Krapnu, nekadašnjem rudarskom naselju, čija je lokalna zajednica bila sustavno marginalizirana, kroz koje je susjedni Labin ispuštao otpadne vode a mještani su bili bez riješenog stanarskog prava. Branka je u Krapan došla u okviru projekta Podzemni grad Labin Art Expressa, no upoznavši se sa lokalnom zajednicom u mjestu je 2011. pokrenula i do 2021. vodila Regrutni centar za umjetnike – kroz niz kulturnih događanja, kino na otvorenom, performanse, javne izvedbe… ali i razgovore, druženja, suživot s mještanima, poticala ih je i davala im podršku da se izbore za svoja prava, što je uključivalo prepiske s raznim ministarstvima i drugim institucijama. Zajednica se prvi puta samostalno organizirala 2019. godine kada su pred općinom zahtijevali promjenu odnosa prema otpadnim vodama, a 2020. godine postali su vlasnicima stanova u kojima su živjeli – neki od njih potom su ih prodali inozemnim kupcima. Branki su se kroz rad na ovom projektu otvorila pitanja odnosa umjetnosti i ekonomije, uloge koju umjetnost u javnom prostoru može imati u ekonomskim procesima te ih smatra važnima i za promišljanje modela Novih naručitelja.
Dragana Modrić (Galerija Sikirica, Sinj) upoznala nas je s participativnim programima galerije koji su se bavili društvenom povijesti Sinja u 20. stoljeću, u kojima je usko surađivala s mještanima čiji su predmeti, fotografije i sjećanja bili temeljem programskih aktivnosti. Rad na projektu Žena u Dalmatinskoj Zagori otvorio je priču o tvornici Dalmatinka-Sinj u kojoj se od sredine 1950-tih zapošljavala većina Sinjanki koje su na taj način, u tradicionalno patrijarhalnoj sredini, prvi put stekle financijsku neovisnost. Od 2014. pokrenuto je istraživanje Industrijsko nasljeđe i kultura sjećanja na primjeru tvornice. Priča o industrijskoj baštini i ženskoj radničkoj povijesti svoj je umjetnički izraz našla u video-radu Neli Ružić u kojem jedna od bivših radnica izvodi pokrete za strojem kojeg više nema. Dragana bi ovakav jedan spomenik ženi Dalmatinske Zagore voljela vidjeti u javnom prostoru. Kristina Leko podsjetila je da, ukoliko bi se taj spomenik realizirao prema modelu Novih naručitelja, o tome treba razgovarati sa naručiteljima, i da takav video-rad ne mora odgovarati predodžbama koje naručitelji imaju o spomeniku ženi Dalmatinske Zagore. Dragana bi, ukoliko bi u projektu preuzela ulogu medijatora, trebala uvažiti ukuse, potrebe i vizije naručitelja. Noel Mirković dodao je da se i on kao dizajner prilagođava onome za koga radi na način da ne zaguši njegovu potrebu, nego da je otkrije i pomogne artikulirati. Zaključuje da na sličan način i medijator u modelu Novih naručitelja mora zatomiti (ali ne i zaboraviti) znanje koje ima, tako da ono ne smeta u razotkrivanju potrebe naručitelja kojoj mora naći izraz.
Sljedeći sastanak bit će posvećen pripremi simpozija o Novim naručiteljima u Zagrebu.
*Naslovna fotografija: sudionici /ce radionice i intervencije u prostoru “Savijanje gnijezda”, umjetnici: selma banich i Jan Jafo (rezidencijalni program AK galerije “Kompleksi: (su)Život ljudi i prostora”), AK galerija, Koprivnica, 2023., foto: Petra Travinić