Na petom sastanku platforme članice su glasanjem prihvatile učlanjenje Muzeja grada Zagreba u platformu, s kustosicom Tihanom Puc kao predstavnicom. Muzej je izrazio želju uključiti se u rad platforme zbog povezivanja s kolegama, upoznavanja s projektima koje kolege provode te sudjelovanja u razradi modela Novih naručitelja koji bi korespondirao s lokalnim kontekstom.
Nastavljeno je sa prezentacijama članica, njihova rada i sredine u kojoj djeluju s obzirom na potencijale za razvoj projekata prema modelu Novih naručitelja.
Valentina Radoš (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek) je predstavila projekt Lea Vukelića Naša stanica sreće, umjetničku intervenciju u javnom prostoru koju je autor realizirao u okviru 28. slavonskog biennala – Nove paradigme sreće, od osječke dade do suvremenog kaosa. Tema biennala bili su različiti oblici sreće, njezina značenja i gdje ju se može potražiti. U okviru projekta Leo je kroz više mjeseci na radionicama s različitim grupama u Osijeku (dječji vrtići, osnovne i srednje škole, studenti, umirovljeničke grupe, grupe u mjesnim odborima) razgovarao o mogućnostima uređenja i umjetničke nadogradnje tramvajskih i autobusnih stanica u gradu, nakon čega su polaznici/ce izrađivali svoje modele, svoje ‘stanice sreće’, koje su u digitalnom obliku izložene na bijennalu.
Leov rad izveden je na autobusnoj stanici u blizini osječke tržnice i Muzeja – duž stanice su postavljeni plavi i bijeli borovi i uz njih kratki tekst jedne mlade studentice o njenom viđenju života u Osijeku i onoga što za nju znači sreća. Rad je bio odlično primljen od građana/ki koji su ga razgledali čekajući prijevoz te je Leo izrazio želju da ga nastavi. Kroz ovu i sljedeću godinu u projekt će uključiti druge autobusne ili tramvajske stanice na kojima će drugi umjetnici/ce osmišljavati intervencije, a Muzej će projekt pratiti logistički.
U diskusiji je zaključeno da se potencijalna grupa naručitelja može generirati iz sudionika/ca radionica koji mogu naručiti novi umjetnički rad u okviru projekta, dok Leo može preuzeti ulogu medijatora, posrednika između njih i umjetnika/ca.
Tea Gudek Šnajdar (Galerija Galženica, Velika Gorica) je potencijalne grupe naručitelja prepoznala u lokalnim kulturno-umjetničkim društvima koji sami pokreću niz kulturno-umjetničkih inicijativa u gradu, a koje bi se mogle, u suradnji sa profesionalnim umjetnicima i kustosima, unaprijediti kroz projekt po modelu Novih naručitelja. To može biti javna skulptura, gradski suvenir ili umjetnička intervencija koja bi oplemenila dio grada koji se neplanirano širi, u kojemu nedostaju javne površine što je izvor sve većeg nezadovoljstva građana/ki. Galerija Galženica veliku pažnju posvećuje okupljanju i povezivanju lokalne umjetničke scene te približavanju lokalnih umjetnika/ca i lokalne zajednice, posebno od 2022. godine kada je održan Prvi velikogorički salon s podnaslovom Mapiranje lokalne scene. Suradnje uspostavljene na tom Salonu, velik interes građana koji je pobudio, dobar su temelj za projekt po modelu Novih naručitelja, možda u okviru nekog od njegovih idućih izdanja.
U diskusiji je zaključeno da bi bilo korisno upoznati lokalne KUD-ove i umjetnike/ce s modelom Novih naručitelja, te je predloženo da se takva prezentacija održi u rujnu ove godine.
Denis Mikšić (Udruga KA MATRIX, Karlovac) je predstavio brojne projekte udruge na području nezavisne kulture i novih medija, neformalnog obrazovanja i aktivizma mladih. U okviru projekta Nova kultura_Hibridni Grad bave se pitanjima prostora/urbanizma, suvremene kulture i medija, važno im je povezivanje suvremene umjetnosti s neiskorištenim i zaboravljenim prostorima. Nekadašnji gradski trg u Karlovcu oživjeli su kroz kulturne i društvene programe, u želji da ga učine prostorom okupljanja i druženja.
U Bosiljevu su 2017. godine organizirali istraživanje o potrebama i problemima mještana/ki i njihovim razmišljanjima o povijesnom dvorcu iznad samog mjesta koji propada, čije se vlasništvo stalno mijenja i nitko se ne želi upustiti u ozbiljan zahvat preuređenja. Učenici lokalne škole su fotografirali prostor i intervenirali na fotografijama, snimljen je kratki animirani film te je sve prezentirano na cjelodnevnom događanju za Dan mjesta Bosiljevo, na kojem se okupila cijela lokalna zajednica (naslovna fotografija). U diskusiji je zaključeno da je projekt u Bosiljevu blizak modelu Novih naručitelja te ima potencijal da se razvije u tom pravcu, no stanje dvorca i neriješeno vlasničko pitanje predstavlja prepreku za neki značajniji pothvat. Različite će se mogućnosti razmotriti na sljedećim sastancima platforme.
Irena Bekić (Umjetnički paviljon, Zagreb) predstavila je rad Neli Ružić Prekasno je za odustajanje, umjetničku intervenciju s neonskim slovima na središnjoj zgradi Glavnog kolodvora u Zagrebu, rečenicu koja se obraća svim prolaznicima i putnicima kao poziv za opstajanje u nekim situacijama i izazovima s kojima se svi susrećemo.
Komunikaciju i izravan rad s publikom Umjetnički paviljon realizira kroz seriju edukativnih programa s različitim grupama no trenutno ne mogu izdvojiti grupu koja bi mogla/poželjela biti naručitelj umjetničkog rada u produkciji ili uz medijaciju Paviljona. Trude se povezati sa Sveučilištem te tu zajednicu vide kao partnersku. Irena smatra da bi projekti prema modelu Novih naručitelja, ukoliko bi bili realizirani unutar javnih ustanova, mogli napraviti značajan pomak u percepciji ovog modela i kulture općenito jer javne ustanove imaju veliku vidljivost u javnosti.
U diskusiji je otvoreno pitanje mogućnosti da se u rad javnih ustanova uključi odbor građana kao tijelo koje sudjeluje u programiranju intervencija u javnom prostoru i prati njihovu realizaciju. Trenutne zakonske mogućnosti to ne dozvoljavaju, rečeno je, no Tihana Puc napomenula je da Muzej grada Zagreba odnedavna organizira sastanke i savjetovanja s različitim grupama građana/ki čija razmišljanja i potrebe uzimaju u obzir pri izradi nove strategije Muzeja. Željka Miklošević podsjetila je na ekomuzej kao tip muzeja koji se bazira isključivo na suradnji sa zajednicom, a u Zakonu o muzejima priznat je kao legitiman oblik. On podliježe istim zakonima kao i ostali muzeji te u Francuskoj koja ga je izrodila postoji od kraja 1960-ih godina (proizašao je iz pokreta za kulturnu demokraciju i prava na kulturu ljudi).
Na kraju je otvoreno pitanje financiranja projekata Novih naručitelja i mogućnosti da se osobe više platežne moći i ljubitelji umjetnosti educiraju za ulaganje u takve projekte. Oni tim ulaganjem ne mogu postati njihovo vlasništvo (koje je u modelu Novih naručitelja uvijek javno), no mogu im donijeti zadovoljstvo kakvo donosi rad na dobrobit zajednice te društveno priznanje i ugled. O mogućnostima za takav edukativni program bit će raspravljano na budućim sastancima platforme.
*Naslovna fotografija: Bosiljevo, 2017., izložba učeničkih fotografija u dvorcu na Dan mjesta, produkcija: KA-MATRIX, foto: Ami Podrebarac