Protokol 

U tekstu Protokol (1990.) François Hers opisao je, točnije rečeno propisao, uloge i odgovornosti sudionika/ca projekta koji se provodi po modelu Novih naručitelja.

Protokol*

Ovaj Protokol nudi svim osobama civilnog društva koje to žele, bez iznimke, bilo gdje, samostalno ili u suradnji s drugima, mogućnost da preuzmu odgovornost za narudžbu umjetničkog djela nekog umjetnika. Na pojedincu stavljenom u ulogu naručitelja je da shvati i iskaže razlog postojanja umjetnosti kao i zajedničkog ulaganja u stvaralaštvo.

Protokol predlaže umjetnicima da stvore forme koje u svojoj beskonačnoj različitosti mogu odgovoriti na zahtjeve društva te da kroz to prihvate podjelu uloga koja umjetničko stvaralaštvo čini kolektivnom, a ne više privatnom odgovornošću.

Medijatorima, čija je uloga inače uspostaviti vezu između djela i javnosti, predlaže da također uspostave vezu između umjetnika, naručitelja te nadalje svih drugih društvenih aktera kojih se to može ticati. Na medijatoru je da organizira njihovu suradnju. On donosi potrebna znanja o izboru medija i umjetnika te kompetencije koje osiguravaju uspješnu izvedbu djela vodeći računa i o zahtjevima narudžbe i o zahtjevima stvaralaštva.

Medijator može, djelujući kao javni producent, poduprijeti inicijativu umjetnika onda kad prosudi da se ona bavi suvremenom problematikom.

Protokol predlaže demokratski izabranim dužnosnicima, pokroviteljima i odgovornima u javnom i privatnom sektoru da daju svoj doprinos razvoju „demokracije s inicijativom” te da političkim posredovanjem omoguće integraciju djela u zajednicu kojoj je namijenjeno. Takvi pojedinci mogu također preuzeti osobnu odgovornost za narudžbu koja odgovara potrebama kolektiva.

Protokol predlaže istraživačima da unutar svojih raznih disciplina pomognu prepoznati nužnost umjetnosti, da smjeste poduzeto djelovanje u okvir i utemelje ga na razumijevanju konteksta i problematika pristupačnih široj javnosti.

Obvezujući se na jednaku podjelu odgovornosti, skup aktera prihvaća da će pregovorima rješavati napetosti i sukobe svojstvene javnom životu u demokraciji.

Umjetničko djelo, koje je samo postalo akter u javnom životu, više nije samo simbolički izraz jedne individue, već ljudi odlučnih u nakani da formiraju društvo dajući zajednički smisao suvremenom stvaralaštvu. Financirano privatnim i javnim potporama, djelo postaje vlasništvo zajednice, a njegova se važnost više ne mjeri tržišnom vrijednošću, nego uporabnom, koju ono ima za zajednicu, te onom simboličkom, koju mu zajednica pridaje.

* Prijevod izvornika s francuskog, preuzetog sa stranice http://www.nouveauxcommanditaires.eu/fr/44//. Prevela Martina Bobinac, doradile Kristina Leko i Maša Štrbac. Original francuskog teksta rabi generički muški rod te ga, poštujući autentičnost vremena, u ovdje objavljenom prijevodu ostavljamo takvim.